Job 17
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod
17 Duh mi je skršen, život mi se gasi,
groblje me čeka.
2 Podrugljivci me okružuju,
oči su mi umorne
dok ih gledam kako me ponižavaju.
3 Bože, prihvati moj život
kao jamčevinu moje nedužnosti.
Nitko drugi neće za mene jamčiti.
4 Ti si im zatvorio um, da ne razumiju,
ali tako nećeš primiti čast.
5 Oni su kao čovjek koji zove prijatelje na gozbu,
a vlastita djeca mu gladuju.
6 Bog je učinio da je moje ime psovka,
da mi svi pljuju u lice.
7 Oči su mi mutne od bola,
moje tijelo je poput sjene.
8 Pravedni se zbog toga zgražaju.
Nedužni ustaju protiv grešnika.
9 Pravedan se drži svojih putova,
i čovjek čistih ruku postaje jači.
10 Hajde svi, pokušajte ponovo
napasti me svojim optužbama.
Među vama neću naći mudroga.
11 Moji su dani prošli,
izjalovili se moji naumi
i želje moga srca.
12 Nadao sam se da će nakon noći doći dan,
da će svjetlost zasjati iz tmine.
13 Ako je Podzemlje[a] jedini dom kojem se mogu nadati,
ako svoj ležaj prostirem u tmini,
14 ako grobnoj jami govorim: ‘Ti si mi otac’,
i crvu: ‘Majko’ ili: ‘Sestro’,
15 gdje mi je onda nada?
Vidi li netko ikakvu nadu za mene?
16 Hoće li ona sa mnom sići do vrata Podzemlja?
Hoćemo li se zajedno spustiti u prah?«
Footnotes
- 17,13 Podzemlje Doslovno: »Šeol«, podzemni svijet mrtvih. Isto u 16. stihu.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International